Travnik je smješten na obalama rijeke Lašve, između planina Vlašića i Vilenice. Razvoj Travnika kao gradskog naselja vezan je za doba turske uprave u Bosni. Njegovo ishodište je dobro poznati srednjovjekovni stari grad na uzvišenju, sa podgrađem – varoši.
Nahija Lašva odgovara istoimenoj župi Lašvi u porječju istoimene rječice. Kao župa Lašva je poznata od 1244., a od 1470. godine pa do XIX. stoljeća u praskozorje otomanske vlasti postaje poznato kao nahija Lašva koja je u sastavu kadiluka i vilajeta čije središte je bio Travnik. Travnik se po prvi put spominje 1463. godine, kada je prilikom priprema na grad Jajce, ovdje kratko boravio sultan Fatih Mehmed II, osvajač, ali je travnička utvrda nastala bar u prvoj polovici XV. stoljeća.

Šarena (Sulejmanija) džamija u Travniku skupa sa šadrvanom, česmom i dućanima, te dva rukopisna Kur’ana proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2004. godine. Graditeljska cjelina Šarene (Sulejmanija) džamije smještena je u centru Donje čaršije. Njena je povijest vezana za urbani razvoj grada i imena značajnih legatora, od kojih su dva nosila vezirsku titulu.


Na mjestu Šarene džamije je još krajem XVI. stoljeća podigao svoju džamiju neki Gazi-aga, po kojem je ona sve do 1757. godine bila poznata kao Gazi-agina džamija, no opis Gazi-agine džamije nije nigdje pronadjen.
1815. godine izbija požar koji tada zahvaća i Donju čaršiju, a s njom i džamiju. Nakon ovog požara iz 1815. godine, džamiju je temeljito obnovio Skopljak Sulejman-paša, po kojem se džamija od tada naziva Sulejmanijom.
O ovoj obnovi postoji natpis iz 1815/1816. godine-kamena ploča, veličine 100×50 cm, sa natpisom uzidana je nad glavnim ulazom u džamiju.

«Na obzorju istinske zore pojavi se jedan vezir
Čija se ljubav prosu po ovom svijetu i zasja nevidljivim sjajem.
Sa srećom je posjetio ovaj grad i u njem se nastanio,
I u svom srcu odluči da obnovi oronulu Ćamiliju džamiju.
Njezinom prvobitnom obliku dade novi sjaj,
Taj veliki dobrotvor poput Asafa i raspoložena srca,
Od temelja do vrha sagradio je džamiju u novom obliku.
I tako je ukrasio čaršije grad i osvijetlio.
Pogledaj ovu lijepu građevinu, njezine svjetiljke i kandilje,
Slične jednom neviđenom pečatu koji daje sjaj.
Dokle god se u njoj drže propovijedi i mujezin poziva na molitvu,
Neka Svemogući Tvorac udjeljuje nagradu dobrotvoru.
Rašide, padni ničice (pomoli se) i reci džamiji potpuni kronogram:
Ovo je mjesto gdje se vjernici ničice spuštaju i vrijedan spomenik vezira Sulejmana.
Godina 1231.»

O dogadjanjima u vezi sa Šarenom džamijom od 1815. godine do danas se malo zna. O nekim intervencijama na objektu moguće je zaključiti posredno na osnovi podataka koje pruža sam objekat i na osnovi nekoliko sačuvanih fotografija.
Dakle, sadašnja Šarena džamija je izgrađena 1815. godine na temeljima mnogo starije. Od dana svoje izgradnje do danas je sačuvana većinom u svom originalnom izgledu. Obnovom iz 1816. godine, džamija je dobila današnji izgled, odnosno tom obnovom džamija je dobila zidne dekoracije na fasadama i unutar objekta. Upravo po toj dekoraciji džamija je nazvana Šarena.
Krajem sedamdesetih godina XX. stoljeća Šarena džamija je starenjem i laganim propadanjem, ubrzanim još i oštećenjima krova i prodiranjem vlage, slijeganjem temelja u dugom vremenskom periodu, deformacijama u konstruktivnom sustavu i truljenjem dijelova drvene konstrukcije, došla u fazu potpune devastacije. No, u narednim desetljećima se radilo na obnovi pa je tako dekoracija na fasadama i u unutrašnjosti džamije ponovno otkrivena 1992. godine.

Što se tiče fasade, odnosno eksterijera gradjevine, ona je vrlo intrigantna i vesela. Puna je živosti, njeni motivi vinove loze, naslikane dvije vaze i dva poslužavnika na koje je slikar postavio lubenice sa jednom izvađenom kriškom i zabodenim nožem kao i slična predstava sa trešnjama daje ovoj džamiji originalnost. Zatim se mogu primijetiti i stabla, motivi čempresa, voća, cvijeća. Raspored boja je takodjer vrlo zanimljiv,  one idu od zelene (lišće), crvene (stabla, voće, cvijeće), plave(cvijeće, posuda, lubenica), smeđe (konture i ponegdje stabla), žute (cvijeće), bijele (cvijeće).
Što se tiče enterijera nije ništa manje bogato ukrašen. U centralni molitveni prostor se ulazi kroz bogato ukrašena dvokrilna vrata. Krila vrata su ukrašena oslikavanjem živim bojama – plavom, žutom, crvenom i zelenom. Motivi kojima se oslikavao enterijer su sljedeći: posuda sa jabukama, posuda sa lubenicom, sa šljivama, kruškama, karanfil i zumbuli.
Prije proglašenja džamije nacionalnim spomenikom, 2004., komisija je ocijenila da je u dobrom stanju očuvanosti te da ne postoje nikakva ozbiljnija oštećenja na konstrukciji džamije, a da je unutrašnjost u odličnom stanju.

 

Informacije, povijesne činjenice preuzete sa: http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2521