U Bosni postoji veći broj crkava posvećenih sv.Ivanu Krstitelju, no, kada izgovorimo ili spomenemo se svetog Ive, kako ga se odmilja u narodu naziva, tada uglavnom misli lete Podmilačju- mjestu čuvenom po tradicionalnom hodočašću ovome svecu.

Svetište sv.Ive u Podmilačju bez sumnje je jedno od najstarijih svetišta u Bosni i Hercegovini. Ono datira, koliko je poznato, iz 15. stoljeća, a  podmilačka crk­va sv. Ive ujedno je jedina od kamena građena katolička crk­va u Bosni i Hercegovini koju Turci nikada nisu srušili i u kojoj su se katolici okupljali svo vrije­me turske vladavine u Bosni i Hercegovini.

Nalazi se 7 kilometara udaljena od Jajca na cesti Jajce-Banjaluka, s desne strane Vrbasa u divlje romantičnoj okolini, blizu krasnog i okrepljujućeg- za hodočasnike- izvora vode uz koji se vežu  različiti oblici pučke pobožnosti, ali i hodočasnička praksa izrasla iz naroda. Toj praksi pripada i umivanje na vrelu koje se u narodu zove izvor sv. Ive, a pravim nazivom Mrtvalj, koje vjernici smatraju ljekovitim i čudotvornim. Posebno je to bio običaj u prošlosti svetišta dok danas sve više hodočasnici nose blagoslovljenu vodu u bocama svojim obiteljima i bolesnicima.

Podmilačje se također nalazi na starinskom srednjovjekovnom putu prema znamenitom gradu Komotin te dalje prema pougarskim Vrhovima koje su s Dnolukom uvijek, otkad povijest pamti, izvor i snaga katoličkog pučanstva cijelog  kotora Jajca.

Malo je koje mjesto u Bosni ili koja crkva toliko doprinijela očuvanju katoličke svijesti, nacionalne snage  i jedinstva, te moralnog otpora i zdravlja, kroz svu povijest  turske vladavine, kao grad Jajce i malena sveta crkvica u Podmilačju- činjenica koja nije dovoljno ni uvažena ni uočena.

Postoji i narodna predaja- legenda koja priča o prelasku crkve sv.Ive s jedne obale na drugu. I dan danas se u narodu prepričava kako je crk­va sv. Ive noću prešla iz sela Pšenika, koje se nalazi na lijevoj obali Vrbasa, u selo Podmilačje na desnoj strani jer su Turci u nju stjerivali koze. Tom prilikom ostao je u Vrbasu jedan direk koji se, navodno, i sada vidi u vrijeme niskog vodostaja, a neki opet kažu da se vidi put kojim je crkva prelazila.

Ovu narodnu predaju nalazimo zapisanu u Šematizmu Bosne Srebrene od 1864. i ponovljenu u gotovo svim sljedećim šematizmima. Nju poznaje i fra Antun Knežević, koji navodi da se o tome sačuvao kod Theinera izvještaj upućen papi na latinskom jeziku, koji u hrvatskom prijevodu glasi: O čudesnom prijelazu crk­ve Sv. Ivana Krstitelja iz sela Pšenika u selo Podmilačje. Mada nije lako odrediti stvarni sadržaj ove narodne predaje zapisane prije 115 godina, koja je zasigurno i starija od toga, ona svakako ima svoje određeno povijesno značenje. Možda se tim potvrđuje vezanost ove crk­ve uz grebenski franjevački samostan koji je postojao negdje u blizini sela Pšenik sve do 1495.