Božić dolazi, s najljepšim pjesmama, tiho na prstima i s najljepšim tradicionalnim jelima i događanjima. Prije Božića, vrijeme je priprave- adventa ili po lijepom hrvatskom došašča. Pa što to podrazumjeva?

Vrijeme priprave za Božić traje mjesec dana- od početka došašća do Božića. Pokušali smo staviti na papir sve ono što obilježava, predstavlja to božićno vrijeme. Ako smo nešto zaboravili ili je u vašim krajevima malo drugačije nemojte zamjeriti (ipak je ovo posebno vrijeme oprosta i veselja 🙂 već slobodno u komentarima podijelite s nama vaše običaje.

Crkva Gospi Žalosnoj – Kalvarija, Vitez


Kao i svuda i kod nas početak božićnog vremena tipično kreće s ranojutranjim misama zornicama. Negdje one kreću u 6, a negdje u 6.30 ujutro, ovisno o župi. Narod vrlo rado pohodi ove mise koje predstavljaju posebnu pripravu za najradosniji kršćanski blagdan te se kroz njih duhovno pripremaju za blagdan Božić.
Iza najbitnije priprave, ove duhovne, slijedi i ona druga koja uglavnom podrazumjeva pripremu raznih jela tipičnih za proslavu Božića kao i drugi običaji.
Jedan od tih običaja je posebno spominjanje dvaju svetaca. Prvenstveno sv. Nikole, omiljenog sveca među djecom, kojemu redovno 5.prosinca ostavljau čizmice kako bi bili darivani. Slijedi blagdan sv. Lucije, na čiji spomendan se veže sijanje pšenice u kojoj se svijeće, uz molitvu i večeru, pale na badnju noć. Zatim se obilježavaju materice, koje su stari narodni običaj sačuvan u nekim krajevima, kao npr. među bunjevačkim Hrvatima, u Posavini i središnjoj Bosni, u Dalmatinskoj Zagori, te u nekim hercegovačkim krajevima.
Tako npr. mladići, muškarci i djeca čestitaju taj dan djevojkama, ženama, mamama, punicama, bakama, tetkama, susjedama; a zatim one nagrađuju čestitare sitnim darovima, poput naranči, lješnjaka, jabuka, ili slatkiša, a ponekad i nešto vrjednijima, poput vunenih čarapa ili rakije. S time da su se navedeni običaji čašćenja izgubili.

Materice su lijepi stari običaj koji pokazuje ljepotu nekadašnje povezanosti i prisnosti, ne samo među članovima obitelji nego i među rodbinom, susjedima i znancima. Dobro je stoga barem sačuvati spomen na ta bogata vremena.
Da ne zaboravimo i druge polovice, odmah nedjelju iza ili nedjelju pred Božić proslavljaju se oci, očići, oci nebeski kada djeca ili ženske osobe traže od muškaraca da se otkupe.

Nadalje, slijedi običaj kojemu se ponajviše vesele najmlađi, a to je kićenje bora iliti božićne jekle ispod koje se stavljaju pokloni.
Nadalje, zanimljiv je utjecaj konzumerizma i zapada u kojemu se ogleda moderno postavljanje božićnih sajmova, koji ipak donesu živost i radost u inače poluprazne ulice gradova naše središnje Bosne. Tu su dakako i razni božićni koncerti, turniri te događanja humanitarnog karaktera.


A sada da pređemo na ono najzanimljivije osjetljivim nepcima- hrana. Pa kakav je božićni jelovnik? Bake prvo spomenu poznato keške, jelo koje se sprema od brašna i kokošjeg mesa; zatim sutlija ili sutlijaš (slatko jelo spravljeno od riže, mlijeka i šećera), ruska- Olivierova salata (neki naprave i francusku 🙂 ); za večeru na badnjak pravi se posni grah, pita od krumpira (krumpiruša, krompirača- kako gdje) te naravno tu se nađe i pokoja riba.
A što se tiče kolača, tu su šape, oblatne, kiflice, čupavci i u današnje vrijeme mnogo novih, što suhih, što kremastih kolača.
Sve u svemu, Božić je vrijeme mira, ljubavi, radosti, iščekivanja te divnih tradicija i običaja koji na poseban način karakteriziraju identitet jednog naroda u određenom prostoru. I sve se navedeno zaokruži misom polnoćkom kada kreće slavlje Božića.

Božićni sajam , Vitez